Umjetnost i zdravlje

Jeste li razmisljali o tome da se u svakome od nas krije umjetnicka dusa? Volimo boje, lijepe stvari, dobru muziku, prirodne ljepote - sve nas to cini sretnima i zadovoljnima ! Sve te ljepote nam pruzaju osjecaj mira i blazenosti. Boravak u prirodi nam umanjuje stres i nervozu, muzika nas cini radosnima, lijepe stvari i boje pokrecu u nama ceznju i zadovoljstvo. Kad ugledamo neku lijepu stvar sa ceznjom je pozelimo, kad napravimo nesto lijepo osjecamo se tako zadovoljni. Volimo biti okruzeni lijepim stvarima. Nastojimo se okruziti lijepim stvarima. Svoje domove namjestamo prema svome ukusu i zelji, bojama koje nam se svidjaju i ogdovaraju vlastitom karakteru.
Ja obozavam prirodu i obozavam lijepe, svijetle boje. Pronasla sam nacin kako da to spojim - slikanjem akvarela! Nema veceg zadovoljstva nego kad uzmem kistove i boje i prenosim na papir ono sto osjecam. U bojama koje volim. Bojama koje me cine sretnom, opustenijom. U tim trenutcima ne postoji stres, ne postoji bol. Samo boje i stvaranje. Uz muziku koju volim.
Par puta sam vodila kurs o suzbijanju stresa. Odabrala sam temu "Aktivni odmor" koja se sadrzavala bas od mojih omiljenih trenutaka: boje i muzike. Pripremila sam boje , kistove i papir i CD plocu sa tihom, ugodnom muzikom. Zamolila sam ucesnike da, ne razgovarajuci glasno, samo slusaju muziku i prepuste se osjecaju. Zatim da uzmu kistove i prenose na papir boje koje vide i osjecaju u tom trenutku. Bez prestiza, ne mora biti neka slika, samo boje bez pravila. Cudno su me gledali, onim pogledom - ja ne znam da slikam. Ali nakon nekoliko trenutaka su ipak uzeli kistove ne usudjujuci se pogledati na susjeda pokraj. Slikali su uz tihu tonove. Nakon 20-ak minuta sam ih blago prekinula. Pokazalo se da su se svi osjecali opusteno, neki su bili zadovoljni svojim "slikama" a neki su se samo smijali, ali su uzeli svoje radove sa sobom. Svoja umjetnicka djela!
Glavno je bilo da su se svi dobro osjecali !
Zelim reci da umjetnost i zdravlje idu skupa, i u svakom od nas je umjetnicka dusa. Uzmite boje i probajte !
Evo nekoliko mojih akvarela :

Svedske boje

Svedske boje su plava i zuta, oslikane na zastavi.
Plava kao more koje okruzuje skandinavski poluotok i
zuta kao rascvjetala polja uljane repice !

Tradicija praznika

Stari praznici treba da se proslavljaju, to je tradicija i kulturno naslijedstvo. Sva radost i nervoza priprema i planiranja - pozivi prijateljima i rodbini, izmjene planova u zadnji cas...nista nas ne smije razocarati, praznik se mora proslaviti i - gotovo!
Tako je svakog ljeta za Midsommar - ovaj lijepi ljetni praznik u Svedskoj. Vrijeme godisnjih odmora se planira prije i poslije midsommar. Svadbe, krstenja - sve je tako romanticno i posebno tada. Simbolicno. Ljetno. Lako ostaju u sjecanju!
I mene je zahvatila ta praznicna groznica od prvog puta kad sam slavila ovaj praznik. Sjecam se da sam se smijala kad su mi pricali o tom ponocnom suncu, nisam im vjerovala. I sjecam se da sam cak i nakon feste, koja je trajala do kasno u noc, uporno sjedila vani i cekala da bude mrak, ali sunce je uporno sjalo. I onda sam negdje oko 3-4 ujutro iscrpljena isla leci, ali tad je ionako vec uveliko bio dan !
Tradicija proslave je da se uoci tog dana svi okupe na vec za to planiranim mjestima, obicno negdje u prirodi u nekom parku ili na livadi. Tu vec ceka okiceno drvo "majstång" koje se svecano podize i oznacava pocetak slavlja. Tu su igre, pjesme, veselje, djecija vriska i smijeh, prodaja rukotvorina uz miris kobasica sa rostilja pokraj standa sa slatkisima.
I kisa ! I ovog puta se otvorilo nebo na sve slavljenike u ljetnoj i lijepoj odjeci, svi su gundjali i negodovali, ali svi su imali kisobrane i kisne jakne , jer - i to je tradicija ! Tipicni svedski midsommar! I to sam naucila. Kad je kisa prestala svi opet veseli i rapolozeni sve do iduceg pljuska.
Poslije igara u mokoroj travi svi odlaze dalje na festanje, sa familijom i prijateljima. U mom slucaju ovaj put kod kcerke i zeta. Veliko drustvo, puno hrane i veselo raspolozenje. Uspjeli smo popiti prvu zdravicu i ispeci meso na rostilju prije nove provale oblaka. Veselje se nastavilo u velikom satoru, zahvaljujuci zetu koji je stari izvidjac i "uvijek spreman" postavio sator u slucaju da...
Veselje je trajalo dugo, djeca sretna jer niko ih ne salje na spavanje dok se sami ne umore, pjevale se pjesme i zdravice uz moje zamuckivanje i pogresne rijeci na radost i smijeh svih prisutnih /tradicija i to/ i tako do kasno u noc...ili dan. Jer ovo je najduzi dan u godini, bez mraka i nocnih sjena, carobno i veselo proslavljen - i ovaj put !

Kutak zdravlja

Dobro je ponekad slusati savjete strucnjaka, oni najbolje znaju. Ili ...?
Ja mislim da smo sami sebi najbolji strucnjaci. Mi najbolje znamo sta nam je dobro a sta nam smeta, zar ne?
Kao zdravstveni pedagog se svakodnevno susrecem sa pitanjima koji su nam od velikog znacaja - naseg nacina zivota. Kako jedan doktor moze da zna koju cu ja hranu danas jesti, koliko cu posla uraditi, sta sve moram stici?
Na kursevima zdrave ishrane, koje ponekad vodim, susrecem ljude koji vise ne znaju sta je zapravo zdrava hrana. Od toliko savjeta koje primaju ne znaju kako da kuhaju i sta im je najbolje za njihovo zdravlje. A ja ih lijepo upoznam sa svime sto u sustini trebaju znati: vrste masnoce, zacina, nacina pripremanja hrane, glikemicni index - to nije neka nova moda, to su stari ispitani procesi u ishrani. Zatim im pokazem jednostavne nacine pripreme i onda sami pocnu razmisljati i odabirati: "Ako jedem puno masnih jela, uzet cu vise salate. Odustat cu od deserta, uzet cu vise voca! Izbacit cu pepsi i kolu, pit cu vise vode ..."
I tako - proces razmisljanja o svome vlastitom zdravlju je krenuo.
Sam sebi doktor ! Zasto ne?

Kako zaboraviti stres i probleme? Evo lijeka - nekoliko minuta na ovakvom mjestu, napunimo sve nase baterije koje su se ispraznile. Ne postavljati pitanja - samo preuzeti bogatstvo koje nam se pruza !

Krecemo - prvi dopis sa sjevera !

Pa eto da krenem i ja !
Citajuci blog moje drage prijateljice pozelila sam i sama da malo pisem. I na njen nagovor i podsticaj evo pocinjem - sa leptiricima u stomaku. Malo nervozno ali sa osmjehom, zelim pisati i docarati svijet oko mene.
Zasto sam to nazvala "dopisi sa sjevera" ? Iz jednostavnog razloga sto pisem upravo sa sjevera - iz Svedske, zemlje na sjevernom poluotoku u kojoj zivim vec duze vrijeme. Lijepe zemlje, plavih jezera i zelenih suma. Zemlje ponocnog sunca i kratkog intenzivnog ljeta :)
Svedani su ponosni na svoju prirodu, ljubomorno je cuvaju. Cini mi se ponekad i pretjeruju malo, ali to je njihovo bogatstvo i zele je pokazati svijetu. Neko vecer smo muz i ja bili u riboblovu na jednom lijepom jezeru, tu smo sreli turiste koji kampiraju na samoj obali jezera. Tek tako - parkirali auto i postavili svoj sator i svoje potrepstine okolo. To im je dozvoljeno, kampirati se moze gdje god hoces, samo moras paziti da nije privatno podrucje jer onda moras pitati vlasnika. Mozes naloziti logorsku vatru ali mora biti u strogim propisima, ovih dana je zabrana jer su krenuli sumski pozari od suhog i toplog vremena. I obavezno moras pokupiti smece iza sebe. I tu su Svedani jako strogi. S pravom. Cista priroda je za njih zakon koji svi moraju postivati. I ribu mozes pecati samo moras imati dozvolu ako ne zelis ostati bez opreme i platiti kaznu.
Eto - sad sam krenula sa mojim dopisima sa sjevera ! Za pocetak je mozda dovoljno, dok se malo vise osmjelim i prikupim hrabrosti pisem vise. Jer materijala imam, zaista !