Stari praznici treba da se proslavljaju, to je tradicija i kulturno naslijedstvo. Sva radost i nervoza priprema i planiranja - pozivi prijateljima i rodbini, izmjene planova u zadnji cas...nista nas ne smije razocarati, praznik se mora proslaviti i - gotovo!
Tako je svakog ljeta za Midsommar - ovaj lijepi ljetni praznik u Svedskoj. Vrijeme godisnjih odmora se planira prije i poslije midsommar. Svadbe, krstenja - sve je tako romanticno i posebno tada. Simbolicno. Ljetno. Lako ostaju u sjecanju!
I mene je zahvatila ta praznicna groznica od prvog puta kad sam slavila ovaj praznik. Sjecam se da sam se smijala kad su mi pricali o tom ponocnom suncu, nisam im vjerovala. I sjecam se da sam cak i nakon feste, koja je trajala do kasno u noc, uporno sjedila vani i cekala da bude mrak, ali sunce je uporno sjalo. I onda sam negdje oko 3-4 ujutro iscrpljena isla leci, ali tad je ionako vec uveliko bio dan !
Tradicija proslave je da se uoci tog dana svi okupe na vec za to planiranim mjestima, obicno negdje u prirodi u nekom parku ili na livadi. Tu vec ceka okiceno drvo "majstång" koje se svecano podize i oznacava pocetak slavlja. Tu su igre, pjesme, veselje, djecija vriska i smijeh, prodaja rukotvorina uz miris kobasica sa rostilja pokraj standa sa slatkisima.
I kisa ! I ovog puta se otvorilo nebo na sve slavljenike u ljetnoj i lijepoj odjeci, svi su gundjali i negodovali, ali svi su imali kisobrane i kisne jakne , jer - i to je tradicija ! Tipicni svedski midsommar! I to sam naucila. Kad je kisa prestala svi opet veseli i rapolozeni sve do iduceg pljuska.
Poslije igara u mokoroj travi svi odlaze dalje na festanje, sa familijom i prijateljima. U mom slucaju ovaj put kod kcerke i zeta. Veliko drustvo, puno hrane i veselo raspolozenje. Uspjeli smo popiti prvu zdravicu i ispeci meso na rostilju prije nove provale oblaka. Veselje se nastavilo u velikom satoru, zahvaljujuci zetu koji je stari izvidjac i "uvijek spreman" postavio sator u slucaju da...
Veselje je trajalo dugo, djeca sretna jer niko ih ne salje na spavanje dok se sami ne umore, pjevale se pjesme i zdravice uz moje zamuckivanje i pogresne rijeci na radost i smijeh svih prisutnih /tradicija i to/ i tako do kasno u noc...ili dan. Jer ovo je najduzi dan u godini, bez mraka i nocnih sjena, carobno i veselo proslavljen - i ovaj put !
Nema komentara:
Objavi komentar