Ljetni odmor na Svedskom tlu

Ljeto!! Ja svakog proljeca mastam i planiram ljetno putovanje na jug - na moj dragi Jadran i posjetu mojim dragim osobama, rodbini i prijateljima. Ali to se, na zalost, ne ostvari svakog ljeta. Ovog ljeta ostajemo na sjeveru, u Svedskoj. Pa dobro, necu ocajavati. Moze se i ovdje ljeto lijepo provesti, samo da prestanem uzdisati.
Svedska je duga zemlja sa puno lijepih krajolika, suma i jezera. Okruzena morem. Dakle - pocinjemo sa planovima: sta bih ja htjela ovaj put vidjeti i dozivjeti. Obicno su to moje zelje i planovi, uvijek zelim vidjeti nesto novo. A ima toga...Odluka je pala na srednji dio Svedske na istocnoj obali. Kod mjesta Gävle, Svedska rivijera , kazu ! Iznajmili smo jednu malu, udobnu vikendicu uz samu obalu. Muz je uzivao jer je u blizini tog mjesta vojarna u kojoj je sluzio vojsku, a koja je sad pretvorena u turisticko naselje. Tu smo obisli uzgajaliste lososa. E to je zanimljivo - ribe skacu UZVODNO i uporno se bore protiv jake vodene struje da bi dosle do svoga mrijezista! Stajala sam satima i pokusala ih uslikati, ali nijedna riba se ne vidi na slici.
A zatim smo isli na kupanje. Kilometarska pjescana plaza na obali Baltickog mora. Pa dobro, odgovara joj naziv rivijera. Vrijeme toplo, pravo ljetno, bas da se rashladim u moru. Ali ja zaboravila da je ovo ipak - sjever ! A ne dragi topli slani Jadran! Ovo more niti je toplo niti je slano. Ali kupanje ipak osvjezava. Samo sto sam morala ici dobrih 10-ak minuta dok sam stigla do dubine vode iznad koljena da bih barem malo mogla zaplivati. Za djecu je pravi raj.
Obisli smo stari ribarski gradic da kupimo pravog dimljenog lososa. Tu se cuva tradicija lova i dimjenja ribe. Gradic jos od 1800- te i iskljucivo se posvecuje ribolovu i dimljenju ulovljenje ribe - tu nema turizma, osim butika gdje se riba prodaje i malog kafica sa pogledom na more. Carobno i mirno.
Ljeto u Svedskoj ima svojih cari :)
Ima toga jos, ali o tome u slijedecem nastavku.

Zivotinjsko carstvo ili zatocenistvo?

Sama pomisao na zooloski vrt budi nam osjecaj zatocenistva, na zatvorene zivotinje u kavezima ili u malim prostorima. Volimo vidjeti neobicne i egzoticne zivotinje, ali ih ne volimo vidjeti tuzne i u zatvoru. Ja sam posjetila jedan zivotinjski park ovdje u Svedskoj, Kolmården. Bas tako - park, sumu, veliki prostor u kojoj se zivotinje mogu kretati, ne bas potpuno slobodno i neograniceno, ali im je sredina prilagodjena sto je vise moguce njihovoj prirodnoj. Na istocnoj obali svedskog mora, kraj fjorda Bråviken, je jedan dio sume prilagodjen zivotinjama i podijeljen u nekoliko zona. Veliki dio parka je prilagodjen safariju: zirafama, slonovima i sl., a pri samoj obali su uredjeni bazeni za vodene zivotinje. Tu smo posjetili delfine, meni najdraze zivotinje, i morzeve koji inace zive u Baltickom moru, ali im je opstanak ugrozen zbog velikih otpada i zagadjene morske vode. U ovom parku su organizovani casovi i informacije za djecu i odrasle o zastiti svih ugrozenih zivotinja i njihovih zivotnih sredina.
Park je ogroman, moze se voziti zicarom sa jednog kraja na drugi i iz zraka posmatrati neke zivotinje.
Pored ovog parka postoji jos jedan - Nordens Ark, koji je posvecen iskljucivo zivotinjama koje su ugrozene u raznim dijelovima svijeta i koje su nasle utociste u ovim zasticenim parkovima. Tu ih niko ne ugrozava ili prijeti, o njima se brine strucno osoblje, a nama posjetiocima je omoguceno da ih vidimo i saznamo nesto vise o njima i na taj nacin doprinesemo njihovoj zastiti.
Da zastitimo njihovo carstvo, iako su u zatocenistvu.

Uskom tracnicom u proslost

Nekada davno vozili smo se vlakom na uskoj tracnici.
Bio je to veliki napredak i bili smo sretni da smo na taj nacin mogli putovati. U tijesnim vagonima sa neudobnim sjedilima, cudnim mirisima i galamom oko nas, stizali smo na nasa odredista, umorni ali zadovoljni.
Tako je nekad bilo. Danas je sve brze, efikasnije i udobnije.
Ali je ipak lijepo prisjetiti se kako je to nekad bilo.
U mome gradu je ta zeljeznica i uska tracnica popularna turisticka atrakcija. Jedna je od najstarijih zeljeznica u Svedskoj - izgradjena 1856. i danas je osposobljena jednim malim djelom da bi turisti mogli na kratko putovati u proslost.
150-godisnjica je svecano obiljezena posjetom Svedskog kralja koji je, sa ponosom, na trenutak bio glavni masinovodja za najstarijom lokomotivom.
Tu je jos i vagon restoran - koji je stacioniran na maloj zeljeznickoj stanici sto je na kraju putovanja, pa stari vagoni pretvoreni u prenocista, na lijepom mjestu kraj same obale jezera. Zatim je u jednom vagonu butik suvenira vezanih za zeljeznicu.
Sve u svemu jedno zanimljivo i lijepo kratko putovanje u proslost. Uskom tracnicom !