Crvene kuce

Drvene kuce obojene u crvenoj bakarnoj boji su slika koja predstavlja Skandinaviju, osobito Svedsku. Od kad sam prvi put stigla ovamo, divila sam se tim crvenim kucama - izgledale su mi kao igracke. Vesele i tople ! Crvene kuce sa bijelim prozorima i vratima kao da pruzaju neku posebnu dobrodoslicu. Bile one male ili velike, obicne za stanovanje ili vikendice, obojene su tom bakarnom bojom, ako su drvene.
U svom cudjenju i divljenju trazila sam i objasnjenje. Odgovor sam dobila da su obojene tako jer u srednjoj Svedskoj ima jedan veliki rudnik bakra Falun (koji je sad zatvoren ) i odatle potice ta divna boja. A kako je bas ta vrsta bakra pretvorena u prah dosta otporna na hladnocu razumljivo je da se toliko koristi na hladnom sjeveru. Bakarni prah je pomijesan sa lanenim uljem i jos nekim tajnim sastojcima (kao i u svakom dobrom receptu)!
A ja sam mislila da su kuce crvene da bi se dobro vidjele u mracnoj i dugoj zimi :) Pa mozda ima nesto i tome...
Iako ne zivim u jednoj takvoj divnoj crvenoj kuci, okruzena sam njima i uzivam gledajuci ih.

Lijepe rijeci

Ponekad, kad se osjecamo tuzno i obeshrabreno, usamljeno i izgubljeno - tad su nam potrebne rijeci ohrabrenja i podsticaja. Pokusavamo naci snagu i skrivenu svijetlost negdje duboko u tami, negdje u nekom malom skrivenom kutu. I zaista - tu gdje smo mislili da je sve tamno i mracno pronadjemo tracak svijetlosti koji nam pokazuje put. I daje nam hrabrost i osmijeh.
Ovo je moj tracak svijetlosti:

STOPE U PIJESKU

Jedne noci usnio je jedan covjek cudan san. Sanjao je da je setao na plazi zajedno sa Bogom. Iznenada su se na nebu pojavile slike iz njegovog zivota. Primjetio je da se uz svaki njegov zivotni period vide dva para stopa u pijesku: jedne su bile njegove a druge Bozije.

Kad su se prikazali svi dijelovi iz njegova zivota, posmatrao je tragove stopa. Tad je primjetio da na mnogo mjesta za vrijeme njegovog zivotnog puta vidljiv je samo jedan par stopa. Primjetio je, takodjer da se to desavalo bas za vrijeme najtezih perioda u njegovom zivotu.

To ga je zbilja zabrinulo i upitao je Boga o tome: ”Gospode, kad sam se odlucio da budem Tvoj vjerni sluga,tad si mi Ti obecao da ces uvijek biti uz mene, pratiti me na mojem zivotnom putu i da me nikad neces napustiti. Ali primjecujem da bas za vrijeme mojih najtezih perioda u zivotu vidi se samo jedan par stopa. Ja ne mogu da razumijem da si me Ti ostavio kada sam Te ja najvise trebao?!”

Gospod mu je odgovorio:” Moje drago dijete, ja te pazim i cuvam i nikad te ne bih ostavio za vrijeme tvoje patnje i boli. Kad si vidio samo jedan par stopa – to sam te ja nosio!”

Ovo pismo sam dobila od kcerke za vrijeme njenog posjeta katedrale u Cantebury u Engl. Ja sam prevela i zelim da podijelim s vama. Meni ove rijeci daju snagu i svijetlost na putu !

Sitnica

Sjedila sam na terasi jednog divnog restorana, uzivala u ukusnoj hrani i ugodnom drustvu. Posmatrala sam prirodu i male patkice u jezercu pokraj restorana, jesenje sunce me ugodno grijalo i - odjednom sam se razocarala! Primjetila sam nesto sto mi je narusilo tu ljepotu i ugodjaj: jedan papiric ili salvetu u vodi pokraj patkica! UH !
Poskocila sam na stolici kao da me pcela ubola! Svi u drustvu su to primjetili i pokrenuli se iz svog zamamnog uzivanja i pitali sta je bilo. Ja sam samo pokazala prstom na vodu gdje su patkice lagano plovile i gnjurile - i svi su me u cudu posmatrali. Da, i sta je s patkicama ? pitali su me. Zar ne vidite smece u vodi ? - pitam ja razocarano. U tom casu je dosao konobar i cuo moj ljuti komentar, mirno dosao do vode i izvukao papirantu salvetu koja je meni narusavala mir i ugodjaj. Tiho mi je objasnio da je to sigurno vjetar donio u vodu. Okej - rekla sam, jos pomalo ljuto.
Nisam mogla dopustiti da mi ta sitnica pokvari uzivanje!