13 listopada 2008

Lijepe rijeci

Ponekad, kad se osjecamo tuzno i obeshrabreno, usamljeno i izgubljeno - tad su nam potrebne rijeci ohrabrenja i podsticaja. Pokusavamo naci snagu i skrivenu svijetlost negdje duboko u tami, negdje u nekom malom skrivenom kutu. I zaista - tu gdje smo mislili da je sve tamno i mracno pronadjemo tracak svijetlosti koji nam pokazuje put. I daje nam hrabrost i osmijeh.
Ovo je moj tracak svijetlosti:

STOPE U PIJESKU

Jedne noci usnio je jedan covjek cudan san. Sanjao je da je setao na plazi zajedno sa Bogom. Iznenada su se na nebu pojavile slike iz njegovog zivota. Primjetio je da se uz svaki njegov zivotni period vide dva para stopa u pijesku: jedne su bile njegove a druge Bozije.

Kad su se prikazali svi dijelovi iz njegova zivota, posmatrao je tragove stopa. Tad je primjetio da na mnogo mjesta za vrijeme njegovog zivotnog puta vidljiv je samo jedan par stopa. Primjetio je, takodjer da se to desavalo bas za vrijeme najtezih perioda u njegovom zivotu.

To ga je zbilja zabrinulo i upitao je Boga o tome: ”Gospode, kad sam se odlucio da budem Tvoj vjerni sluga,tad si mi Ti obecao da ces uvijek biti uz mene, pratiti me na mojem zivotnom putu i da me nikad neces napustiti. Ali primjecujem da bas za vrijeme mojih najtezih perioda u zivotu vidi se samo jedan par stopa. Ja ne mogu da razumijem da si me Ti ostavio kada sam Te ja najvise trebao?!”

Gospod mu je odgovorio:” Moje drago dijete, ja te pazim i cuvam i nikad te ne bih ostavio za vrijeme tvoje patnje i boli. Kad si vidio samo jedan par stopa – to sam te ja nosio!”



Ovo pismo sam dobila od kcerke za vrijeme njenog posjeta katedrale u Cantebury u Engl. Ja sam prevela i zelim da podijelim s vama. Meni ove rijeci daju snagu i svijetlost na putu !

3 komentara:

nlo kaže...

Divno pismo Rijeka! :-)

rijeka kaže...

Ja toliko volim ovo pismo, ponekad imam osjecaj da je bas meni napisano ! Znala je kcerka sta ce mi donijeti iz katedrale :)

branka kaže...

Ja toliko volim ovu pricu da je imam na zidu uokvirenu,
i mada je imam godinama, cesto kada prolazim kraj nje zastanem i citam je ponovo.
Prekrasna je i stvarno daje snage
:):)