Vec je sumrak a tek je 15.30 !
I znam da je na pragu, ali ja ne mogu jos da je prihvatim. Zimu.
Mrak i hladnocu. Neraspolozenje. Uh !
Zavlacimo se u jakne i salove, skrivamo se ispod toplih kapa, ruke zavlacimo u rukavice. Nestajemo, sve smo manji. Pricamo tise, manje. Krijemo su toplim kutovima, trazimo tracak dobrih vibracija. Sve utihnulo u mraku i hladnoci. Priroda odmara, a i mi s njome.
I to tako traje sve do adventa. Tad se bude nase celije i stvaraju svijetlost i radost, uz svijecice i kicenje. Pripreme i cekanje.
Cekanje na nesto lijepo...
2 komentara:
Neno ja priznajem da sam jedna od rijetkih koja više volim zimu nego lito, valjda je to povezano s misecom u kojem sam se rodila (siječanj). Nema mi do bure! I ja željno iščekujem vrijeme adventa i najljepšeg miseca u godini:)))
Pozdrav!!!
Pa nije valjda već došla? Grozim se zime u gradu, ali planinu zimi volim.
Kod nas je inače vruće za poluditi. Ovih dana je noćna temperatura oko 20 stepeni, a dnevna i do 26.
Objavi komentar