17 studenoga 2008

Svjetlost u zimi


Ja sam uvijek mislila da su jesen i zima vrijeme druzenja. Doba kad se smraci, i dani postaju sve kraci a veceri sve duze - da se bas tada ima vremena za druzenje, za posjete prijatelja i rodbine. Za ispijanje toplih napitaka uz pricu i kolace...da ugodno prekratimo ove duge veceri.
Veceri koje pocinju vec nekako poslije podne!
Bas tako sam mislila. Ali sam se prevarila.
Jer sad NIKO nema vremena za druzenje! Svi imaju tako puno posla i obaveza, ne znaju sta bi prije. Veceri jesu postale duze ali dani su zaista kraci. Ne samo po dnevnoj svjetlosti nego i po satima? Prekratki dani za sve obaveze.
Hmm...kao da smo ljencarili cijelo ljeto pa sad moramo nadoknaditi sve poslove i obaveze.
A vec su uveliko pocele i pripreme za Bozic! E, pa ja prvo moram da docekam advent, da uzivam u svjetlosnom toplom ambijentu prvog adventa, da razbijem ovaj mrak i poslije toga mogu da se pripremam za Bozic.
Iako su i moji dani postali kraci, ipak cu ukrasti par sati od ovih dugih veceri i pokazati prijateljima da nam treba malo svjetlosti i zajednickog veselja!
Druzenje uz kolace i glögg :)

Dodatak: ova predivna zimska svjetlost nije slikana mojom kamerom, na zalost.
Jos je rano za tu fantasticnu zimsku fenomenalnost, pojavljuje se kasnije u zimu, sve zavisi od vremenskih prilika. Ja se nadam da cu je dozivjeti i ove zime jer je to nesto fanatasticno !

03 studenoga 2008

Zima




Vec je sumrak a tek je 15.30 !
I znam da je na pragu, ali ja ne mogu jos da je prihvatim. Zimu.
Mrak i hladnocu. Neraspolozenje. Uh !
Zavlacimo se u jakne i salove, skrivamo se ispod toplih kapa, ruke zavlacimo u rukavice. Nestajemo, sve smo manji. Pricamo tise, manje. Krijemo su toplim kutovima, trazimo tracak dobrih vibracija. Sve utihnulo u mraku i hladnoci. Priroda odmara, a i mi s njome.
I to tako traje sve do adventa. Tad se bude nase celije i stvaraju svijetlost i radost, uz svijecice i kicenje. Pripreme i cekanje.
Cekanje na nesto lijepo...