Tijelo nas boli kad dusa zove u pomoc !

" Tvoj dodir me lijeci,
tvoja rijec me hrani !

Tvoj pogled me miluje,

tvoje prisustvo - moja je sigurnost !
Pruzi mi tvoj trenutak- ja cu tebi zahvalnost !"

Ovu dramaticnu temu sam radila za diplomski rad kad sam studirala za zdravstvenog pedagoga. Ne sa medicinskog gledista nego onog humanog, nama svima prepoznatljivog i bliskog.

Mnogi psihoterapeuti i naucnjaci su dosli do zakljucka da sve vise i vise ljudi komuniciraju sa drugima kroz tjelesne simptome, simptome izrazene u boli i grcevima. Jer kroz bol i bolni odraz uspijevaju dobiti kontakt i razumijevanje. Na zalost.
Nase tijelo je otvoreni prozor, jedan refleks na nase dusevno stanje. Idemo li zgrceni i povijeni - jasno pokazuje na negativno stanje nase psihe. Kroz bol i grc mozemo lakse pokazati da nas nesto muci, nego da otvoreno govorimo o strahu i brigama. Ili usamljenosti.
Danas je veliki broj ljudi koji zive sami, zaboravljeni. Kroz razne bolove i posjete doktorima dobiju na taj nacin kontakt s ljudima i potrebnu paznju, pa makar i na kratko. Mnogi usamljeni ljudi na taj nacin sebi stvaraju identitet - boluju od nekih bolesti na koje se ne moze lako postaviti dijagnoza, ili oboljevaju od novih bolova i bolesti, samo da bi bili u kontaktu s ljudima. Traze pomoc doktora a zapravo ne zele ozdraviti. Ne od onih bolova za koje traze pomoc. To je poziv, vapaj za ljudsku blizinu i njeznost.
U nasoj je ljudskoj prirodi da nam je potrebna njeznost, komuniciranje i dodir. Od rodjenja nam je vazan dodir, to je medju prvim osjecajima osim gladi. Bez dodira odumiru stanice u nasoj kozi, stvaraju grceve i bol. A kroz bolove trazimo pomoc - da bismo dotaknuli, bili dotaknuti, na trenutak dobili paznju i njegu. Toplota dodira, rijeci utjehe :)

Da ima malo vise njeznosti paznje - bilo bi puno manje bolesnih i zgrcenih ljudi.
Ne smijemo zaboraviti da jedna lijepa rijec i osmijeh, jedan topli dodir i malo paznje - je medicina koja nas ne kosta puno, a lijeci mnoge !

U Novu godinu sa novim pobjedama !

Obiljezavam pocetak ove godine aktivnoscu. Zelim da mi takva bude - akitvna i uspjesna !
Dugo nisam stala na skije i sad sam ohrabrena malima i velikima u mojoj obitelji krenula. Malo plasljivo i bojazljivo, ukocenih ledja i bolne kicme ali sa tvrdoglavom misli da ja to (opet) mogu i...uspjela ! Naravno !
Svaki novi korak je nova pobjeda i potpuno razumijem sportase koji zude za vecim i visim ciljevima. Upornost i tvrdoglavost ce cesto isplati, to sam iskusila i tako nastavljam.
Zato zelim svima vama nove pobjede i nove radosti u ovoj 2009 godini !

Blagodati !

Ako sam ikad zahvalna, bas iz dubine moje duse zahvalna - to sam sada za ove Bozicne Blagdane ! Tako volim ovaj naziv : Blagdani !
Zahvalna sam sto postoje, sto mi se pruza mogucnost da osjetim mir u dusi, da pruzim ljubav i njeznost bez nekih posebnih povoda i objasnjenja, da osjetim tu istu ljubav oko mene. Da uzivam u toploti doma, lijepim stvarima oko mene, malim i velikim, svjetlucavim ukrasima koji oznacavaju nesto veselo, i da cujem glas dragih osoba koje su mi daleko !
Osjecam zahvalnost koju ne mogu opisati rijecima, vec pokazujem mojim osmijehom i toplotom srca koje osjecam ! Ne mogu da pozelim vise.
Osim sto zelim i dalje mir i toplotu, ljubav i iskrenost i mogucnost da to pokazem i podijelim sa svima oko mene, sa svima koji to zele dijeliti samnom !

God jul !

Ovim svedskim pozdravom koji znaci jednostavno i lijepo - Sretan Bozic, zelim zahvaliti svim prijateljima posjetiocima na ovoj mojoj skromnoj stranici !
Zelje su velike i vremena je malo, ali to ne umanjuje toplotu u srcu kad s nekim dijelimo nase misli i zelje! Zato vam dragi moji svima zelim sretan i veseo Bozic, da ga proslavite u krugu dragih osoba, da vam srce ispuni toplota i radost ! Radujmo se sto imamo ovakvu mogucnost da posaljemo lijepe zelje i rijeci diljem svijeta. Sretna sam sto vas imam, dragi prijatelji !
God jul !

Advent na sjeveru

Ovo doba godine prije Bozica na sjeveru je najmracnije doba. Dnevno svijetlo se drasticno smanjuje, sunceva svjetlost se pokazuje samo nekoliko sati. Vec u rano poslijepodne se blijeda dnevna svjetlost gasi i pretvara u vecernje sjene i mrak. U zadnjih godina nema ni puno snijega da malo svojom bijelinom razbije mracne sjene. Sve je tamno, tuzno, depresivno. Skandinavci bjeze u tople i suncane krajeve, cak i na drugu stranu svijeta! I sretni sto za to postoji mogucnost :)
Ali postoji jedan divan praznik, praznik svjetlosti -prvi advent !
To nije samo znak dosasca i uzbudljivog iscekivanja do Bozica. Prvi Advent je zeljno ocekivana nedelja kad se mracni sjever odjenom rasvijetli svim lampama i zvijezdama, na svim prozorima... Dan kada razbijamo mrak i palimo svijetlost!
Klasicni svjecnjaci su se pretvorili u moderne elekricne - sa 7 svjecica


A na stolu palimo prvu svijecu u znak prvog adventa...odbrojavanje do Bozica je pocelo...
i ne bojimo se vise mraka :)

Svjetlost u zimi

Ja sam uvijek mislila da su jesen i zima vrijeme druzenja. Doba kad se smraci, i dani postaju sve kraci a veceri sve duze - da se bas tada ima vremena za druzenje, za posjete prijatelja i rodbine. Za ispijanje toplih napitaka uz pricu i kolace...da ugodno prekratimo ove duge veceri.
Veceri koje pocinju vec nekako poslije podne!
Bas tako sam mislila. Ali sam se prevarila.
Jer sad NIKO nema vremena za druzenje! Svi imaju tako puno posla i obaveza, ne znaju sta bi prije. Veceri jesu postale duze ali dani su zaista kraci. Ne samo po dnevnoj svjetlosti nego i po satima? Prekratki dani za sve obaveze.
Hmm...kao da smo ljencarili cijelo ljeto pa sad moramo nadoknaditi sve poslove i obaveze.
A vec su uveliko pocele i pripreme za Bozic! E, pa ja prvo moram da docekam advent, da uzivam u svjetlosnom toplom ambijentu prvog adventa, da razbijem ovaj mrak i poslije toga mogu da se pripremam za Bozic.
Iako su i moji dani postali kraci, ipak cu ukrasti par sati od ovih dugih veceri i pokazati prijateljima da nam treba malo svjetlosti i zajednickog veselja!
Druzenje uz kolace i glögg :)

Dodatak: ova predivna zimska svjetlost nije slikana mojom kamerom, na zalost.
Jos je rano za tu fantasticnu zimsku fenomenalnost, pojavljuje se kasnije u zimu, sve zavisi od vremenskih prilika. Ja se nadam da cu je dozivjeti i ove zime jer je to nesto fanatasticno !

Zima

Vec je sumrak a tek je 15.30 !
I znam da je na pragu, ali ja ne mogu jos da je prihvatim. Zimu.
Mrak i hladnocu. Neraspolozenje. Uh !
Zavlacimo se u jakne i salove, skrivamo se ispod toplih kapa, ruke zavlacimo u rukavice. Nestajemo, sve smo manji. Pricamo tise, manje. Krijemo su toplim kutovima, trazimo tracak dobrih vibracija. Sve utihnulo u mraku i hladnoci. Priroda odmara, a i mi s njome.
I to tako traje sve do adventa. Tad se bude nase celije i stvaraju svijetlost i radost, uz svijecice i kicenje. Pripreme i cekanje.
Cekanje na nesto lijepo...