Blagodati !

Ako sam ikad zahvalna, bas iz dubine moje duse zahvalna - to sam sada za ove Bozicne Blagdane ! Tako volim ovaj naziv : Blagdani !
Zahvalna sam sto postoje, sto mi se pruza mogucnost da osjetim mir u dusi, da pruzim ljubav i njeznost bez nekih posebnih povoda i objasnjenja, da osjetim tu istu ljubav oko mene. Da uzivam u toploti doma, lijepim stvarima oko mene, malim i velikim, svjetlucavim ukrasima koji oznacavaju nesto veselo, i da cujem glas dragih osoba koje su mi daleko !
Osjecam zahvalnost koju ne mogu opisati rijecima, vec pokazujem mojim osmijehom i toplotom srca koje osjecam ! Ne mogu da pozelim vise.
Osim sto zelim i dalje mir i toplotu, ljubav i iskrenost i mogucnost da to pokazem i podijelim sa svima oko mene, sa svima koji to zele dijeliti samnom !

God jul !

Ovim svedskim pozdravom koji znaci jednostavno i lijepo - Sretan Bozic, zelim zahvaliti svim prijateljima posjetiocima na ovoj mojoj skromnoj stranici !
Zelje su velike i vremena je malo, ali to ne umanjuje toplotu u srcu kad s nekim dijelimo nase misli i zelje! Zato vam dragi moji svima zelim sretan i veseo Bozic, da ga proslavite u krugu dragih osoba, da vam srce ispuni toplota i radost ! Radujmo se sto imamo ovakvu mogucnost da posaljemo lijepe zelje i rijeci diljem svijeta. Sretna sam sto vas imam, dragi prijatelji !
God jul !

Advent na sjeveru

Ovo doba godine prije Bozica na sjeveru je najmracnije doba. Dnevno svijetlo se drasticno smanjuje, sunceva svjetlost se pokazuje samo nekoliko sati. Vec u rano poslijepodne se blijeda dnevna svjetlost gasi i pretvara u vecernje sjene i mrak. U zadnjih godina nema ni puno snijega da malo svojom bijelinom razbije mracne sjene. Sve je tamno, tuzno, depresivno. Skandinavci bjeze u tople i suncane krajeve, cak i na drugu stranu svijeta! I sretni sto za to postoji mogucnost :)
Ali postoji jedan divan praznik, praznik svjetlosti -prvi advent !
To nije samo znak dosasca i uzbudljivog iscekivanja do Bozica. Prvi Advent je zeljno ocekivana nedelja kad se mracni sjever odjenom rasvijetli svim lampama i zvijezdama, na svim prozorima... Dan kada razbijamo mrak i palimo svijetlost!
Klasicni svjecnjaci su se pretvorili u moderne elekricne - sa 7 svjecica


A na stolu palimo prvu svijecu u znak prvog adventa...odbrojavanje do Bozica je pocelo...
i ne bojimo se vise mraka :)

Svjetlost u zimi

Ja sam uvijek mislila da su jesen i zima vrijeme druzenja. Doba kad se smraci, i dani postaju sve kraci a veceri sve duze - da se bas tada ima vremena za druzenje, za posjete prijatelja i rodbine. Za ispijanje toplih napitaka uz pricu i kolace...da ugodno prekratimo ove duge veceri.
Veceri koje pocinju vec nekako poslije podne!
Bas tako sam mislila. Ali sam se prevarila.
Jer sad NIKO nema vremena za druzenje! Svi imaju tako puno posla i obaveza, ne znaju sta bi prije. Veceri jesu postale duze ali dani su zaista kraci. Ne samo po dnevnoj svjetlosti nego i po satima? Prekratki dani za sve obaveze.
Hmm...kao da smo ljencarili cijelo ljeto pa sad moramo nadoknaditi sve poslove i obaveze.
A vec su uveliko pocele i pripreme za Bozic! E, pa ja prvo moram da docekam advent, da uzivam u svjetlosnom toplom ambijentu prvog adventa, da razbijem ovaj mrak i poslije toga mogu da se pripremam za Bozic.
Iako su i moji dani postali kraci, ipak cu ukrasti par sati od ovih dugih veceri i pokazati prijateljima da nam treba malo svjetlosti i zajednickog veselja!
Druzenje uz kolace i glögg :)

Dodatak: ova predivna zimska svjetlost nije slikana mojom kamerom, na zalost.
Jos je rano za tu fantasticnu zimsku fenomenalnost, pojavljuje se kasnije u zimu, sve zavisi od vremenskih prilika. Ja se nadam da cu je dozivjeti i ove zime jer je to nesto fanatasticno !

Zima

Vec je sumrak a tek je 15.30 !
I znam da je na pragu, ali ja ne mogu jos da je prihvatim. Zimu.
Mrak i hladnocu. Neraspolozenje. Uh !
Zavlacimo se u jakne i salove, skrivamo se ispod toplih kapa, ruke zavlacimo u rukavice. Nestajemo, sve smo manji. Pricamo tise, manje. Krijemo su toplim kutovima, trazimo tracak dobrih vibracija. Sve utihnulo u mraku i hladnoci. Priroda odmara, a i mi s njome.
I to tako traje sve do adventa. Tad se bude nase celije i stvaraju svijetlost i radost, uz svijecice i kicenje. Pripreme i cekanje.
Cekanje na nesto lijepo...

Crvene kuce

Drvene kuce obojene u crvenoj bakarnoj boji su slika koja predstavlja Skandinaviju, osobito Svedsku. Od kad sam prvi put stigla ovamo, divila sam se tim crvenim kucama - izgledale su mi kao igracke. Vesele i tople ! Crvene kuce sa bijelim prozorima i vratima kao da pruzaju neku posebnu dobrodoslicu. Bile one male ili velike, obicne za stanovanje ili vikendice, obojene su tom bakarnom bojom, ako su drvene.
U svom cudjenju i divljenju trazila sam i objasnjenje. Odgovor sam dobila da su obojene tako jer u srednjoj Svedskoj ima jedan veliki rudnik bakra Falun (koji je sad zatvoren ) i odatle potice ta divna boja. A kako je bas ta vrsta bakra pretvorena u prah dosta otporna na hladnocu razumljivo je da se toliko koristi na hladnom sjeveru. Bakarni prah je pomijesan sa lanenim uljem i jos nekim tajnim sastojcima (kao i u svakom dobrom receptu)!
A ja sam mislila da su kuce crvene da bi se dobro vidjele u mracnoj i dugoj zimi :) Pa mozda ima nesto i tome...
Iako ne zivim u jednoj takvoj divnoj crvenoj kuci, okruzena sam njima i uzivam gledajuci ih.

Lijepe rijeci

Ponekad, kad se osjecamo tuzno i obeshrabreno, usamljeno i izgubljeno - tad su nam potrebne rijeci ohrabrenja i podsticaja. Pokusavamo naci snagu i skrivenu svijetlost negdje duboko u tami, negdje u nekom malom skrivenom kutu. I zaista - tu gdje smo mislili da je sve tamno i mracno pronadjemo tracak svijetlosti koji nam pokazuje put. I daje nam hrabrost i osmijeh.
Ovo je moj tracak svijetlosti:

STOPE U PIJESKU

Jedne noci usnio je jedan covjek cudan san. Sanjao je da je setao na plazi zajedno sa Bogom. Iznenada su se na nebu pojavile slike iz njegovog zivota. Primjetio je da se uz svaki njegov zivotni period vide dva para stopa u pijesku: jedne su bile njegove a druge Bozije.

Kad su se prikazali svi dijelovi iz njegova zivota, posmatrao je tragove stopa. Tad je primjetio da na mnogo mjesta za vrijeme njegovog zivotnog puta vidljiv je samo jedan par stopa. Primjetio je, takodjer da se to desavalo bas za vrijeme najtezih perioda u njegovom zivotu.

To ga je zbilja zabrinulo i upitao je Boga o tome: ”Gospode, kad sam se odlucio da budem Tvoj vjerni sluga,tad si mi Ti obecao da ces uvijek biti uz mene, pratiti me na mojem zivotnom putu i da me nikad neces napustiti. Ali primjecujem da bas za vrijeme mojih najtezih perioda u zivotu vidi se samo jedan par stopa. Ja ne mogu da razumijem da si me Ti ostavio kada sam Te ja najvise trebao?!”

Gospod mu je odgovorio:” Moje drago dijete, ja te pazim i cuvam i nikad te ne bih ostavio za vrijeme tvoje patnje i boli. Kad si vidio samo jedan par stopa – to sam te ja nosio!”

Ovo pismo sam dobila od kcerke za vrijeme njenog posjeta katedrale u Cantebury u Engl. Ja sam prevela i zelim da podijelim s vama. Meni ove rijeci daju snagu i svijetlost na putu !

Sitnica

Sjedila sam na terasi jednog divnog restorana, uzivala u ukusnoj hrani i ugodnom drustvu. Posmatrala sam prirodu i male patkice u jezercu pokraj restorana, jesenje sunce me ugodno grijalo i - odjednom sam se razocarala! Primjetila sam nesto sto mi je narusilo tu ljepotu i ugodjaj: jedan papiric ili salvetu u vodi pokraj patkica! UH !
Poskocila sam na stolici kao da me pcela ubola! Svi u drustvu su to primjetili i pokrenuli se iz svog zamamnog uzivanja i pitali sta je bilo. Ja sam samo pokazala prstom na vodu gdje su patkice lagano plovile i gnjurile - i svi su me u cudu posmatrali. Da, i sta je s patkicama ? pitali su me. Zar ne vidite smece u vodi ? - pitam ja razocarano. U tom casu je dosao konobar i cuo moj ljuti komentar, mirno dosao do vode i izvukao papirantu salvetu koja je meni narusavala mir i ugodjaj. Tiho mi je objasnio da je to sigurno vjetar donio u vodu. Okej - rekla sam, jos pomalo ljuto.
Nisam mogla dopustiti da mi ta sitnica pokvari uzivanje!

Jesen zlatnih i toplih boja

Meni se cini da jesen ima jednu poruku za sve nas . Porucuje nam da uzivamo u toplim i vatrenim bojama, da se nakupimo energije i sunca dok nije pao mrak i hladnoca! Jer, zasto bi inace sve boje oko nas bile tako vatrene, tako tople i jake?
Ja sakupljam ovu energiju koliko god mogu, trebat ce mi u dugoj mracnoj zimi. Evo uzivajte sa mnom I jos malo

Skogsmulle - sumski carobnjak !

Jos malo o djeci i prirodi.

Djeca vole bajke. I vole sumu i prirodu. Odlicna kombinacija! Upoznavanje sa prirodom pocinje za Svedsku djecu vec u vrticu. Kroz igru i caroliju. Organizovani izleti u sumu, sa tetama i vaspitacima je obavezni program.
Zamislite grupu male vesele djece koja vrijedno i strpljivo idu kroz sumu i u velikom iscekivanju. Tete su im pricale da ce u sumi sresti carobnjaka, u stvarnosti !
Mala vesela grupa stize na odrediste - na posebno oznaceno mjesto sa drvenim klupama oko malog ognjista. Tu tete naloze vatru da bi mali izletnici mogli rostiljati hrenovke na stapovima i piti sok koji su ponijeli u svojim malim ruksacima. I odjednom nesto zasuska u obliznjem grmu ! Sav veseli zamor utihne. Pred iznenadjenu publiku iskoci jedno cudno stvorenje, odjeveno u zeleno odijelo, sa zelenom kapom i velikim crvenim perom zadjevenim u kapu. Velikih ragoracenih ociju i zajapurenih obraza od uzbudjenja maleni samo gledaju u njega. Ali carobnjak je veseo i razigran. Kaze da se zove Skogsmulle, pita ih da li im se moze malo pridruziti uz vatru. Male glavice zivo klimaju odobravajuci. Skogsmulle radosno sjeda i pocinje svoju pricu o sumi u kojoj zivi. Maleni radoznalo slusaju i zatim ih on pita jesu li raspolozeni za igru. O da! svi odmah skacu na nogice i Skogsmulle ih upoznaje sa "svojim" domom. Prica im i pokazuje mahovinu i lisce, zatim krecu u potragu za malim zivotinjama, puzeci na sve cetiri cijela grupa zivo ispituje mrave, male zabice...sve sto nadju!
Bezbroj pitanja i uzvika istovremeno, ali Skogsmulle ima za sve odgovor i objasnjenje.
Skola o prirodi je pocela, na uzbudljiv i veseo nacin !
Ja sam prisustvovala par puta i vjerujte mi, i mi odrasli budemo lako poneseni tom igrom i rado obnavljamo svoje znanje o liscu i grmovima, pticama, vjevericama...

Kontrola nad osjecajem gladi

Preuzmi kontrolu nad osjecajem gladi, ne dozvoli da te to dovodi u razna iskusenja i vodi u pogresan nacin ishrane. Jer taj osjecaj cesto vara i stvara laznu potrebu za slatkisima i grickalicama.
Kreni u borbu !

• Pocni dan sa dobrim doruckom - zitarice i kruh sa integralnim brasnom, mlijeko i voce daju organizmu potrebnu energiju i osjecaj sitosti po nekoliko sati. Tako izbjegavas umor i potrebu za slatkisima, jer od gladi opada secer u krvi i daje signal za necim slatkim i brzim - lako vodi do pogresnog koraka.

• Jedi lagano - zvaci svaki zalogaj polako i pravilno, odlozi vilicu koji put izmedju zalogaja. Misli na to da je signalima u mozgu potrebno nekoliko minuta da registriraju osjecaj sitosti

• Koncentriraj se na jelo - ne gledaj tv i ne citaj novine ili knjigu, jer to te distrahira i odvodi od signala zasicenosti pa time jedes vise i nesvjesno

• Variraj ishranu - jedi raznu hranu sto vise sto je moguce, komponoraj obroke sa razlicitim okusima, bojama, sastojcima. Sastavi kompoziciju boja, pogotovo za djecije obroke.

• Izbjegavaj gazirana pica, pogotovo light proizvode - umjesto obicnog secera tu je umjesan kemijski secer koji je jako nezdrav. Slatki intenzivni okus izaziva jos veci apetit i potrebu za hranom. Obicna voda je sasvim dovoljna, mozes malo popraviti okus kriskom limuna ili nekog drugog voca. Ili jednostavno kojom kriskom krastavca u vodi, odlicno odgovara uz rucak i veceru. I lijepo izgleda

• Jedi 3 puta dnevno glavni obrok i manju uzinu izmedju. Dovoljno je pojesti neku vocku ili komad tvrdog kruha uz jogurt ili caj/kavu. To pomaze da se energija i nivo secera u krvi odrzava stabilno, ne pada na dno i ne vapi za brzom hranom !

• Slatko na kraju - zavrsi obrok necim slatkim, nekom malom vockom ili laganim desertom. Na taj nacin su signali sitosti potpuni

• Odmori malo poslije obroka - nekoliko minuta je potrebno mozgu da registruje energiju, previse aktivnosti i prebrzo nakon hrane prekida signale i stvara nepotrebni stres i skoriji osjecaj gladi.

• Bavi se nekom fizickom aktivnoscu svaki dan - ne samo radom po kuci i na poslu, odaberi neku aktivnost koja ti pruza zadovoljstvo. Igra sa djecom u parku, setnja u prirodi .... Fizicke aktivnosti umanjuju stres i brigu, manji je rizik da se glad registrira na pogresan nacin.
  

Uzivaj u hrani koja te cini sretnim i zadovoljnim !

Djeca i priroda

Ucimo djecu od malih nogu da vole i cijene prirodu oko sebe! Pokazimo im kako da sacuvaju prirodna bogatstva za sebe i svoju buducnost. Kroz uzivanja i aktivnosti u prirodi neka se nauce zivotu i vrijednostima koje priroda pruza!
Evo jedan primjer:

Bajke u javi i u snu

Bajke...princeze...stari dvorci...tajne...

Sta nam pricaju stari dvorci ?
Sve tajne i misterije koje se skrivaju unutar tih starih, debelih zidova? Saputanja uz svijece.... Sjene u kutovima ...

Obozavam stare dvorce ! Jos od malih nogu sam volila price i bajke o princezama i princevima, o dvorcima u kojima su zivjeli. Sve je tako fantasticno i tajnovito zvucalo! Mama je stvarala jos vecu misteriju pricajuci price svojim prigusenim glasom: bila jednom jedna princeza...

Sjecam se slika u slikovnicama, ne trepcuci gledala sam slike dvorova i u svojoj bujnoj djecijoj masti docaravala zivot unutar tih zidina. Princeze koje se setaju u svojim prekrasnim haljinama, skrivajuci se iza uglova i tajno cekajuci svoga princa. Slike bajki su zivjele u mojoj fantaziji.
Pa ca i kad sam odrasla, cudno zar ne ? Nisam zivjela u snovima ni u fantaziji, ali ljubav prema dvorcima je ostala. I skrivena ceznja: biti princeza za makar jedan dan !

Godine su prolazile ... i onda iznenada - pruzila mi se prilika da ostvarim svoj davni djeciji san ! Moje vjencanje ! Imala sam priliku da planiram vjencanje gdje i kako zelim. A sta sam drugo mogla pozeliti nego bajkovito vjencanje u jednom starom dvorcu ?
Pruzila mi se prilika da budem princeza za jedan dan ! I bas tako sam se i osjecala :)
Nezaboravan osjecaj koji ce me pratiti dok zivim.
Bajke zive, ne samo u snovima.
















Vjencanje nam je bilo u starom dvorcu u Örebro.

Dragon Gate - Kineski grad u Svedskoj

Putovanje u Kinu postaje sve popularnije. Puno nas privlaci ta neobicna zemlja, nama nepoznate i zanimljive kulture i nacina zivota. Putovanje je daleko i skupo. Ali eto, za nas u Svedskoj ima rjesenje - mozemo dozivjeti Kinesku kulturu bez putovnice i puno novca. Naime u Svedskoj je izgradjen jedan Kineski grad - "Dragon Gate".
Vozeci se autoputom Gävle -Stockholm i skoro kraj samoga autoputa iznenada se izdize visoka zgrada neobicnog izgleda. Budi radoznalost i cudjenje. Za one koji ne znaju. Ali za nas koji smo o tome citali u novinama upravo je to mjesto cilj nase posjete. Parkiramo na velikom parkingu i zacudeni i zadivljeni ne mozemo odvojiti pogled od velikih zidina. Na ulazu nas docekaju ljubazni kinezi i na mekom engleskom nam zele dobrodoslicu i objasnjavaju sta nas sve ceka kad udjemo kroz ulaz u njihov grad. Ulazimo kroz kamena vrata i krocimo u jedan novi svijet. Prvo nas doceka veliki prostor, siroki trg u cijem centru je veliki kip. Ja samo stojim zacudjena i odusevljena i razgledam okolo. Covjek ostaje bez rijeci. Osjeca se posebna atmosfera i samo se cuje kineska muzika i dosaptavanje nekolicine turista koji su u istom zacudjenom stanju kao i ja. I kao da ne zele glasno pricati, da ne pokvare caroliju. Jedan nasmijani Kinez nam prilazi i objasnjava plan obilaska grada, on ce nam biti vodic. Kratko nam objasnjava zasto i kako je nastao ovaj grad: jednostavno je jedan kineski biznizmen odlucio da evropljanima priblizi i pokaze Kinesku kulturu i izbor je pao na Svedsku. Gradnja je pocela prije 4 godine i osim betona i pijeska sve ostalo je dopremljeno iz Kine. Cak i osoblje koje je ovdje zaposleno, svi su kinezi i govore samo kineski i engleski. Iako ima puno kineza u Svedskoj, sve mora biti autenticno. Prvo prolazimo kroj jedan dugacki hodnik na cijim zidovima je oslikana kineska historija i kultura. Prelijepe slike. Ja zastajem cijelo vrijeme da ih bolje pogledam. Vodicev meki glas nas vodi kroz historijske dogadjaje. Zatim izlazimo na trg i nalazimo se pred velikim kipom, koji je visok 16 metara ! To je kip Guan Yin - boginje zdravlja i darezljivosti. Ona ima tisuce ociju i ruku da sve vidi i svima pomogne. I posjetiocima dodijeli srecu i zdravlje ! Ja je s postovanjem pozdravljam.

Zatim nastavljamo u muzej i tu je moj muz ostao odusevljen. A moram priznati i ja. U muzeju se nalazi 200 zemljanih vojnika, kopije poznate kineske armije iz provincije Xian u centralnoj Kini. Historijski podatatak: armija je nastala prema naredbi prvog cara Qin Shi Huangdi prije 2000 tisuce godina da bi suvala carevu grobnicu. Pronadjeni su podatci da su vojnici radjeni od pecene gline i trebalo je 39 godina i 700 ooo radnika da bi je zavrsili. Vojnici su radjeni u prirodnoj velicini. Pronadjeni su 1974 godine od nekoliko zemljoradnika koji su iskopavali bunar. I sto je zanimljivo ovo je najveca zbirka vojnika izvan kineskih granica !
Nakon obilaska grada i ispijanja pravog kineskog caja, gladni i puni utisaka rucali smo u restoranu koji lici na malu barku. I tu je neka simbolika, ali ja ne znam koja.

Na kraju smo svratili u butik da kupimo neki suvenir. I tu smo dobili iznenadjenje: nase ulaznice su bile kao lutrija pa smo mogli i da pobjedimo nesto iz butika. Muz je htio da kupi neku malu figuru vojnika. On je izvukao razglednice na svoju ulaznicu a ja sam dobila veliko iznenadjenje: dobitak od 1000 kruna ! Ali samo na vojnike, zalud sam se radovala kineskom porculanu. I eto nismo trebali kupiti neku figuricu, ja sam dobila pune ruke prekrasnih kutija u kojima su brizno zapakovani vojnici. Muzevom odusevljenju nema kraja, a ja se osjecam sigurnom - jer ako su mogli cuvati velikog cara onda ce i mene !

Ljetni odmor na Svedskom tlu

Ljeto!! Ja svakog proljeca mastam i planiram ljetno putovanje na jug - na moj dragi Jadran i posjetu mojim dragim osobama, rodbini i prijateljima. Ali to se, na zalost, ne ostvari svakog ljeta. Ovog ljeta ostajemo na sjeveru, u Svedskoj. Pa dobro, necu ocajavati. Moze se i ovdje ljeto lijepo provesti, samo da prestanem uzdisati.
Svedska je duga zemlja sa puno lijepih krajolika, suma i jezera. Okruzena morem. Dakle - pocinjemo sa planovima: sta bih ja htjela ovaj put vidjeti i dozivjeti. Obicno su to moje zelje i planovi, uvijek zelim vidjeti nesto novo. A ima toga...Odluka je pala na srednji dio Svedske na istocnoj obali. Kod mjesta Gävle, Svedska rivijera , kazu ! Iznajmili smo jednu malu, udobnu vikendicu uz samu obalu. Muz je uzivao jer je u blizini tog mjesta vojarna u kojoj je sluzio vojsku, a koja je sad pretvorena u turisticko naselje. Tu smo obisli uzgajaliste lososa. E to je zanimljivo - ribe skacu UZVODNO i uporno se bore protiv jake vodene struje da bi dosle do svoga mrijezista! Stajala sam satima i pokusala ih uslikati, ali nijedna riba se ne vidi na slici.
A zatim smo isli na kupanje. Kilometarska pjescana plaza na obali Baltickog mora. Pa dobro, odgovara joj naziv rivijera. Vrijeme toplo, pravo ljetno, bas da se rashladim u moru. Ali ja zaboravila da je ovo ipak - sjever ! A ne dragi topli slani Jadran! Ovo more niti je toplo niti je slano. Ali kupanje ipak osvjezava. Samo sto sam morala ici dobrih 10-ak minuta dok sam stigla do dubine vode iznad koljena da bih barem malo mogla zaplivati. Za djecu je pravi raj.
Obisli smo stari ribarski gradic da kupimo pravog dimljenog lososa. Tu se cuva tradicija lova i dimjenja ribe. Gradic jos od 1800- te i iskljucivo se posvecuje ribolovu i dimljenju ulovljenje ribe - tu nema turizma, osim butika gdje se riba prodaje i malog kafica sa pogledom na more. Carobno i mirno.
Ljeto u Svedskoj ima svojih cari :)
Ima toga jos, ali o tome u slijedecem nastavku.

Zivotinjsko carstvo ili zatocenistvo?

Sama pomisao na zooloski vrt budi nam osjecaj zatocenistva, na zatvorene zivotinje u kavezima ili u malim prostorima. Volimo vidjeti neobicne i egzoticne zivotinje, ali ih ne volimo vidjeti tuzne i u zatvoru. Ja sam posjetila jedan zivotinjski park ovdje u Svedskoj, Kolmården. Bas tako - park, sumu, veliki prostor u kojoj se zivotinje mogu kretati, ne bas potpuno slobodno i neograniceno, ali im je sredina prilagodjena sto je vise moguce njihovoj prirodnoj. Na istocnoj obali svedskog mora, kraj fjorda Bråviken, je jedan dio sume prilagodjen zivotinjama i podijeljen u nekoliko zona. Veliki dio parka je prilagodjen safariju: zirafama, slonovima i sl., a pri samoj obali su uredjeni bazeni za vodene zivotinje. Tu smo posjetili delfine, meni najdraze zivotinje, i morzeve koji inace zive u Baltickom moru, ali im je opstanak ugrozen zbog velikih otpada i zagadjene morske vode. U ovom parku su organizovani casovi i informacije za djecu i odrasle o zastiti svih ugrozenih zivotinja i njihovih zivotnih sredina.
Park je ogroman, moze se voziti zicarom sa jednog kraja na drugi i iz zraka posmatrati neke zivotinje.
Pored ovog parka postoji jos jedan - Nordens Ark, koji je posvecen iskljucivo zivotinjama koje su ugrozene u raznim dijelovima svijeta i koje su nasle utociste u ovim zasticenim parkovima. Tu ih niko ne ugrozava ili prijeti, o njima se brine strucno osoblje, a nama posjetiocima je omoguceno da ih vidimo i saznamo nesto vise o njima i na taj nacin doprinesemo njihovoj zastiti.
Da zastitimo njihovo carstvo, iako su u zatocenistvu.

Uskom tracnicom u proslost

Nekada davno vozili smo se vlakom na uskoj tracnici.
Bio je to veliki napredak i bili smo sretni da smo na taj nacin mogli putovati. U tijesnim vagonima sa neudobnim sjedilima, cudnim mirisima i galamom oko nas, stizali smo na nasa odredista, umorni ali zadovoljni.
Tako je nekad bilo. Danas je sve brze, efikasnije i udobnije.
Ali je ipak lijepo prisjetiti se kako je to nekad bilo.
U mome gradu je ta zeljeznica i uska tracnica popularna turisticka atrakcija. Jedna je od najstarijih zeljeznica u Svedskoj - izgradjena 1856. i danas je osposobljena jednim malim djelom da bi turisti mogli na kratko putovati u proslost.
150-godisnjica je svecano obiljezena posjetom Svedskog kralja koji je, sa ponosom, na trenutak bio glavni masinovodja za najstarijom lokomotivom.
Tu je jos i vagon restoran - koji je stacioniran na maloj zeljeznickoj stanici sto je na kraju putovanja, pa stari vagoni pretvoreni u prenocista, na lijepom mjestu kraj same obale jezera. Zatim je u jednom vagonu butik suvenira vezanih za zeljeznicu.
Sve u svemu jedno zanimljivo i lijepo kratko putovanje u proslost. Uskom tracnicom !

Umjetnost i zdravlje

Jeste li razmisljali o tome da se u svakome od nas krije umjetnicka dusa? Volimo boje, lijepe stvari, dobru muziku, prirodne ljepote - sve nas to cini sretnima i zadovoljnima ! Sve te ljepote nam pruzaju osjecaj mira i blazenosti. Boravak u prirodi nam umanjuje stres i nervozu, muzika nas cini radosnima, lijepe stvari i boje pokrecu u nama ceznju i zadovoljstvo. Kad ugledamo neku lijepu stvar sa ceznjom je pozelimo, kad napravimo nesto lijepo osjecamo se tako zadovoljni. Volimo biti okruzeni lijepim stvarima. Nastojimo se okruziti lijepim stvarima. Svoje domove namjestamo prema svome ukusu i zelji, bojama koje nam se svidjaju i ogdovaraju vlastitom karakteru.
Ja obozavam prirodu i obozavam lijepe, svijetle boje. Pronasla sam nacin kako da to spojim - slikanjem akvarela! Nema veceg zadovoljstva nego kad uzmem kistove i boje i prenosim na papir ono sto osjecam. U bojama koje volim. Bojama koje me cine sretnom, opustenijom. U tim trenutcima ne postoji stres, ne postoji bol. Samo boje i stvaranje. Uz muziku koju volim.
Par puta sam vodila kurs o suzbijanju stresa. Odabrala sam temu "Aktivni odmor" koja se sadrzavala bas od mojih omiljenih trenutaka: boje i muzike. Pripremila sam boje , kistove i papir i CD plocu sa tihom, ugodnom muzikom. Zamolila sam ucesnike da, ne razgovarajuci glasno, samo slusaju muziku i prepuste se osjecaju. Zatim da uzmu kistove i prenose na papir boje koje vide i osjecaju u tom trenutku. Bez prestiza, ne mora biti neka slika, samo boje bez pravila. Cudno su me gledali, onim pogledom - ja ne znam da slikam. Ali nakon nekoliko trenutaka su ipak uzeli kistove ne usudjujuci se pogledati na susjeda pokraj. Slikali su uz tihu tonove. Nakon 20-ak minuta sam ih blago prekinula. Pokazalo se da su se svi osjecali opusteno, neki su bili zadovoljni svojim "slikama" a neki su se samo smijali, ali su uzeli svoje radove sa sobom. Svoja umjetnicka djela!
Glavno je bilo da su se svi dobro osjecali !
Zelim reci da umjetnost i zdravlje idu skupa, i u svakom od nas je umjetnicka dusa. Uzmite boje i probajte !
Evo nekoliko mojih akvarela :

Svedske boje

Svedske boje su plava i zuta, oslikane na zastavi.
Plava kao more koje okruzuje skandinavski poluotok i
zuta kao rascvjetala polja uljane repice !

Tradicija praznika

Stari praznici treba da se proslavljaju, to je tradicija i kulturno naslijedstvo. Sva radost i nervoza priprema i planiranja - pozivi prijateljima i rodbini, izmjene planova u zadnji cas...nista nas ne smije razocarati, praznik se mora proslaviti i - gotovo!
Tako je svakog ljeta za Midsommar - ovaj lijepi ljetni praznik u Svedskoj. Vrijeme godisnjih odmora se planira prije i poslije midsommar. Svadbe, krstenja - sve je tako romanticno i posebno tada. Simbolicno. Ljetno. Lako ostaju u sjecanju!
I mene je zahvatila ta praznicna groznica od prvog puta kad sam slavila ovaj praznik. Sjecam se da sam se smijala kad su mi pricali o tom ponocnom suncu, nisam im vjerovala. I sjecam se da sam cak i nakon feste, koja je trajala do kasno u noc, uporno sjedila vani i cekala da bude mrak, ali sunce je uporno sjalo. I onda sam negdje oko 3-4 ujutro iscrpljena isla leci, ali tad je ionako vec uveliko bio dan !
Tradicija proslave je da se uoci tog dana svi okupe na vec za to planiranim mjestima, obicno negdje u prirodi u nekom parku ili na livadi. Tu vec ceka okiceno drvo "majstång" koje se svecano podize i oznacava pocetak slavlja. Tu su igre, pjesme, veselje, djecija vriska i smijeh, prodaja rukotvorina uz miris kobasica sa rostilja pokraj standa sa slatkisima.
I kisa ! I ovog puta se otvorilo nebo na sve slavljenike u ljetnoj i lijepoj odjeci, svi su gundjali i negodovali, ali svi su imali kisobrane i kisne jakne , jer - i to je tradicija ! Tipicni svedski midsommar! I to sam naucila. Kad je kisa prestala svi opet veseli i rapolozeni sve do iduceg pljuska.
Poslije igara u mokoroj travi svi odlaze dalje na festanje, sa familijom i prijateljima. U mom slucaju ovaj put kod kcerke i zeta. Veliko drustvo, puno hrane i veselo raspolozenje. Uspjeli smo popiti prvu zdravicu i ispeci meso na rostilju prije nove provale oblaka. Veselje se nastavilo u velikom satoru, zahvaljujuci zetu koji je stari izvidjac i "uvijek spreman" postavio sator u slucaju da...
Veselje je trajalo dugo, djeca sretna jer niko ih ne salje na spavanje dok se sami ne umore, pjevale se pjesme i zdravice uz moje zamuckivanje i pogresne rijeci na radost i smijeh svih prisutnih /tradicija i to/ i tako do kasno u noc...ili dan. Jer ovo je najduzi dan u godini, bez mraka i nocnih sjena, carobno i veselo proslavljen - i ovaj put !

Kutak zdravlja

Dobro je ponekad slusati savjete strucnjaka, oni najbolje znaju. Ili ...?
Ja mislim da smo sami sebi najbolji strucnjaci. Mi najbolje znamo sta nam je dobro a sta nam smeta, zar ne?
Kao zdravstveni pedagog se svakodnevno susrecem sa pitanjima koji su nam od velikog znacaja - naseg nacina zivota. Kako jedan doktor moze da zna koju cu ja hranu danas jesti, koliko cu posla uraditi, sta sve moram stici?
Na kursevima zdrave ishrane, koje ponekad vodim, susrecem ljude koji vise ne znaju sta je zapravo zdrava hrana. Od toliko savjeta koje primaju ne znaju kako da kuhaju i sta im je najbolje za njihovo zdravlje. A ja ih lijepo upoznam sa svime sto u sustini trebaju znati: vrste masnoce, zacina, nacina pripremanja hrane, glikemicni index - to nije neka nova moda, to su stari ispitani procesi u ishrani. Zatim im pokazem jednostavne nacine pripreme i onda sami pocnu razmisljati i odabirati: "Ako jedem puno masnih jela, uzet cu vise salate. Odustat cu od deserta, uzet cu vise voca! Izbacit cu pepsi i kolu, pit cu vise vode ..."
I tako - proces razmisljanja o svome vlastitom zdravlju je krenuo.
Sam sebi doktor ! Zasto ne?

Kako zaboraviti stres i probleme? Evo lijeka - nekoliko minuta na ovakvom mjestu, napunimo sve nase baterije koje su se ispraznile. Ne postavljati pitanja - samo preuzeti bogatstvo koje nam se pruza !

Krecemo - prvi dopis sa sjevera !

Pa eto da krenem i ja !
Citajuci blog moje drage prijateljice pozelila sam i sama da malo pisem. I na njen nagovor i podsticaj evo pocinjem - sa leptiricima u stomaku. Malo nervozno ali sa osmjehom, zelim pisati i docarati svijet oko mene.
Zasto sam to nazvala "dopisi sa sjevera" ? Iz jednostavnog razloga sto pisem upravo sa sjevera - iz Svedske, zemlje na sjevernom poluotoku u kojoj zivim vec duze vrijeme. Lijepe zemlje, plavih jezera i zelenih suma. Zemlje ponocnog sunca i kratkog intenzivnog ljeta :)
Svedani su ponosni na svoju prirodu, ljubomorno je cuvaju. Cini mi se ponekad i pretjeruju malo, ali to je njihovo bogatstvo i zele je pokazati svijetu. Neko vecer smo muz i ja bili u riboblovu na jednom lijepom jezeru, tu smo sreli turiste koji kampiraju na samoj obali jezera. Tek tako - parkirali auto i postavili svoj sator i svoje potrepstine okolo. To im je dozvoljeno, kampirati se moze gdje god hoces, samo moras paziti da nije privatno podrucje jer onda moras pitati vlasnika. Mozes naloziti logorsku vatru ali mora biti u strogim propisima, ovih dana je zabrana jer su krenuli sumski pozari od suhog i toplog vremena. I obavezno moras pokupiti smece iza sebe. I tu su Svedani jako strogi. S pravom. Cista priroda je za njih zakon koji svi moraju postivati. I ribu mozes pecati samo moras imati dozvolu ako ne zelis ostati bez opreme i platiti kaznu.
Eto - sad sam krenula sa mojim dopisima sa sjevera ! Za pocetak je mozda dovoljno, dok se malo vise osmjelim i prikupim hrabrosti pisem vise. Jer materijala imam, zaista !